Posve
neočekivano, pripremajući ove pesme u osami, kriomice, bez ikakve naznake čak
ni za njegove najbliže muzičke saradnike i prijatelje, Milan Korać snimio je i objavio
drugi samostalni album. Nadenuo mu je ime Sunčani
put. Pedantni frontmen novosadskih Šinobusa, jedan od Novih Odmetnika, pouzdani
saradnik na izdanjima Solaris Blues Band-a, dobar pesnik i vrstan kantautor, čovek
koji s godinama biva upravo sve produktivniji i čija stvaralačka krošnja
postaje sve izdašnija – obradovao je senzibilne zaljubljenike u odličnu vintage pesmu zasnovanu na idealnoj meri
dobrog ukusa, čiste emocije, zdravog duha, aranžerske inteligencije i izvođačke
veštine. Sve su to karakteristike koje su Koraća krasile još od njegovih
muzičkih povoja, ali su sada postale naročito izražene, prebojene pritom
zrelošću koja se ne da steći drugačije, nego posvećenim radom i iskustvenim
trajanjem u vremenu. Milan je dovoljno dugo bio u svetu muzike i godine učenja
i usavršavanja iskoristio je u potpunosti – njegov Sunčani put otkriva nam jednog neizmerno darovitog a sasvim relaksiranog
autora koji nema šta da dokazuje ni vremenu, ni ljudima, i koji za svoj groš
beleži tople impresije s raznih ličnih putovanja, kako geografskih, tako i onih
koja podrazumevaju nevidljive unutrašnje staze. S druge strane, album nam
otkriva i jednog radoznalog muzičara koji voli da se ogleda u novim stilovima –
što bi ljubitelje Šinobusa još moglo i da iznenadi, imajući u vidu da je
pojedine pesme Sunčanog puta Korać
izveo u džipsi maniru, da na albumu ima istarskih motiva, mediteranskog miljea
kome je on privatno izrazito naklonjen, a da bi pesma Škripi šarka mogla da se zamisli na repertoaru kakvog kubanskog
majstora poput Elijadesa Očoe, samo da je na njegovom jeziku i napisana.
Milanovo
sviranje na albumu izrazito je poletno i nadahnuto, živo i ritmično. U skladu s
naslovom, ono odaje solarnog čoveka, poklonjenog svetlosti u svakom obliku
njene manifestacije. Bilo da su u pitanju instrumentalne teme, bilo cele pesme,
optimizam i životna vedrina, dakako s neizbežnim nijansama sete, romantike i
ponegde nostalgije – svedoče o jednoj suptilnoj ljudskoj prirodi koja je u
muzici i poeziji pronašla pun kreativni izraz. Intimnost na koju se navikli
Koraćevi slušaoci neće im nedostajati ni na ovom albumu, još uvek su njegove
pesme prepoznatljive reminiscencije i tople beleške o
ljubavi jedan na jedan, bilo da je
kontakt dva bića koja se vole u samom lirskom fokusu ili je to širi okvir koji integriše
neku od Milanovih putničkih uspomena.
Poput bilo čega
što Milan Korać uradi u muzici, Sunčani
put je delo koje ima danas jedan toliko dragocen kvalitet optimizma i doslednog
pozitivnog usmerenja. Ni njegov izbor da posle Čamca na Tisi, klasika koji je zabeležio sa Šinobusima, reinterpretira
još jedan evergrin Darka Kraljića, neprolaznu pesmu Devojko mala, u ovom kontekstu nije slučajan – svedoči o potrebi da
se duh urbane mladalačke šansone razbudi i izazove raspoloženja na koja smo s
godinama gotovo zaboravili.
Jednom, u
vremenu koje nam predstoji, kada se bude svodio račun o tome šta se i kako se u
našem dobu pevalo, Milanov celokupan muzički trud biće jedna postojana svetiljka,
koja će uvek imati tu moć da ljude vrati lepoti i nežnosti, toplini i životnoj
radosti. Najbolji način da umetnik ostvari svoju stvaralačku sudbinu jeste da
drugima ostavi smernice za put ka svetlu. Milan Korać upravo nam je dao jednu.